19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Pročitao sam članak g. Alekse Đilasa u NIN-u od 10. juna ove godine i slažem se s onim što je napisao o odnosima zapadnog sveta sa Srbima za vreme NATO bombardovanja. Budući da sam studirao sedamdesetih godina na Filološkom fakultetu Beogradskog univerziteta, imao sam druge i osetljivije odnose i druga osećanja prema Srbima nego “normalni” zapadni čovek, koji je bio fokusiran na Miloševićevu Jugoslaviju i nije uvek video celu stvarnost ove zemlje. Želeo sam učiti srpski jer sam hteo čitati Đilasove knjige u originalu i da ga vidim; mislio sam da kao slavista moram da znam jezik zemlje u kojoj žive intelektualci kao što je bio Milovan Đilas.
U to vreme znatan deo levičarskog zapadnog sveta obožavao je Titovu Jugoslaviju zbog samoupravljanja kao “dernier cri” napretka u socijalizmu; i u ovom slučaju nisu znali stvarnost u sprovođenju tog sistema. Nisu hteli videti delatnost tajne policije prema kritičarima sistema. Tad sam već video Jugoslaviju i razvoj političkih zbivanja u njoj Đilasovim očima. LJudi koji su to videli, nisu mogli verovati da su Srbi oni koji po svaku cenu žele ono što se kasnije dešavalo u ratu i u toku kosovske krize.
Onaj koji to sve stalno uzima u obzir, mora da se slaže s onim što Aleksa Đilas piše. Kad sam pročitao nastavak Đilasovog članka u NIN-u od 17. juna ove godine o Norveškoj, bio sam u dubini ganut: Đilas piše: “Posle gotovo pola veka Lajf (Hovelsen)... krenuo da po Nemačkoj traži svog tamničara i žrtvu. ... Najzad je pronašao kćerku... i objasnio da je želeo da mu njen otac oprosti. Otišli su zajedno na tamničarev grob i Lajf je stavio tri ruže. Nepotrebno, naivno, sentimentalno? Možda. Ali, mada su ruže odavno istrulile na nemačkom grobu, ipak su došle sa mnom iz Osla u Beograd.”
U ovom humanizmu kojem Aleksa Đilas ovim kratkim i lepim rečima daje izraz, utemeljena je politička filozofija nove Srbije i zemalja bivše Jugoslavije. Zemlja čiji intelektualci tako osećaju kao što Đilas piše, bezuslovno pripada Evropi.
Friedrich Heupel,
Berlin
20.05.
2024.
Helikopter je nestao u gustoj magli u nedelju popodne, a potraga je bila otežana vremenskim uslovima i nepristupačnim terenom.
15.05.
2024.
Kineski predsednik otišao je iz Srbije, ostavivši nam Sporazum o slobodnoj trgovini i još tridesetak ugovora u crvenom kožnom povezu.
15.05.
2024.
I dok prodaja prosečnih stanova beleži stagnaciju, već treći kvartal zaredom raste kupovina luksuznih stanova i vila u Srbiji.
20.05.
2024.
Moskva je zaradila 3 milijarde evra kroz rupu u sankcijama koja omogućava Turskoj da promeni oznaku ruskog gasa i da ga šalje dalje.
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi