Arhiva

Propaliteti iz magareće klupe

Ante Tomić | 20. septembar 2023 | 01:00
Propaliteti iz magareće klupe
Opazili ste možda kako nam je vlast sve neobrazovanija. U Hrvatskoj je, čini mi se, sve počelo s Franjom Tuđmanom, koji je nakon trgovačke akademije, jedine ozbiljne škole koju je završio, kao povjesničar diletant, neobjašnjivom akademskom alkemijom, s prepisanom disertacijom stekao najviše znanstveno znanje. Bio je, laka mu zemlja, intelektualno skroman, oskudnog leksika. Ako bi mu koja hrvatska riječ uzmanjkala, on bi je, sa samouvjerenošću kakvu samo neznalice poznaju, naprosto izmislio. Ipak, takav kakav je bio, Tuđman se danas doima kao Volter prema onima koji su ga naslijedili. U posljednjih četvrt stoljeća tu se, od parlamenta i ministarstava do gradskih i općinskih administracija, naredalo tako strahotno mnogo analfabeta, ponavljača, propaliteta iz magareće klupe, da te dragi Bog sačuva. Došli nekakvi generali i zastupnici sa sumnjivim diplomama prometnih inžinjera, ministri financija što su cijela dva desetljeća studirali ekonomiju, gradove nam vode bene sa četiri pučke, a nema skoro tjedna da se ne otkrije kako je netko lagao o svojoj visokoj školskoj spremi i kako ga se navodne kolege s fakulteta uopće ne sjećaju. Ukebalo nekidan načelnika jedne otočke općine i poslanika u najvišem zakonodavnom tijelu RH da je izmislio da je završio višu ekonomsku, a on im drznik kazao: „Što se mog životnog puta i uspjeha tiče, nisam morao završiti ni dva razreda osnovne škole“. Pa, pravo mu budi, i nije. Nisam pobliže upoznat kakvo je stanje u Srbiji, ali ovako odoka, rekao bih da nije drugačije. Tomislav Nikolić meni se čini kao netko tko miče usnama dok čita. Predsjednik Nikolić valjda uhvati kakvo dijete pa mu reče: „Daj mi, molim te, pročitaj. Deda je zaboravio naočari“, a ako se zbog nekog razloga sam mora suočiti s dvadeset redaka teksta, zaključa se u kancelariji, sekretarici zapovijedi da ga čitavo jutro ni sa kim ne spaja pa stenje i uzdiše sve do podneva. Dolaze nam sve nepismeniji za vladare, na užas onih nesretnih seoskih učiteljica koje su izgubile vjeru u ljudski rod dok su s njima savladale „Miša maše Maši“. Oni što su se nekad grčevito, nadljudski borili za dvojku iz prirode i društva, danas s lakoćom osvajaju naklonost većine punoljetnih građana u svojim izbornim jedinicama. I nije to zapravo čudno. Naš narod ni sam knjige, blago rečeno, ne vraća redovito u biblioteku. I mi i naša djeca smo blesani jedva nešto napredniji od blesavih predaka koji su prije petnaest vijekova naselili ove balkanske planine, i ovakvi praznoglavi prirodno se identificiramo s praznoglavcima. Pa kad se među političarima pojavi jedan kojega su nastavnici u srednjoj uzaludnoj pustili samo da ga ne gledaju, jedan koji vjerojatno ne bi uočio ni da su mu ime na predizbornom plakatu krivo napisali, glasačima je on bliži i rođeniji od nekog pametnjakovića koji - čuj, oholosti! - čita. Sa svakim se izborima obrazovni standard vlasti tako spuštao, mic po mic propadao, dok se u Splitu nije pojavio Željko Kerum, u Jagodini Dragan Marković Palma, a strah me je i zamisliti kakvi će se prostaci, bene i zamlate još pojaviti. Moja je skromna procjena da će se za samo koju godinu, deset najviše, političari u nas potpuno normalno potpisivati palcem prethodno umočenim u jastučić natopljen ljubičastom tintom za žigove. I nije to, istina, bez šarma. Zabavno je, slatko se nasmijemo s Kerumom i Palmom, a ne moram vam ni govoriti kakav je to blagoslov nekome poput mene. Pišete li novinske komentare, nema boljega od njih. Neuki i priprosti luđaci ponavljači su zicer, nikad vas ne iznevjere, ali opet, s druge strane, uhvati me nekad slabost i malodušnost, kao u subotu kad sam u novinama našao da onaj otočki načelnik ponosno izjavljuje da mu je za sva njegova životna postignuća bilo dosta dva razreda osnovne. Ta intelektualna mizerija, taj jadnik vjerojatno ni sam nije kontao kako je tragično istinito to što je upravo kazao, kako je sve što je napravio zaista moglo i osmogodišnje dijete napraviti.