Paralelni univerzum balkanskih ustava

Znate one koji namjeste dnevnu sobu kao iz žurnala, od zida do zida prostru čupavi ćilim i kožne naslonjače uokolo rasporede, i teške baršunaste zavjese na prozore objese, i regal unesu i red knjiga na policu stave, i lijepo bife s viskijem i votkom i konjakom i čašama od češkog kristala slože, do zadnjeg detalja, da ne duljim, sve upicane, ali nikad tamo ne ulaze. Dođete li im u goste i po navici nekako pođete put dnevne sobe, oni vas zaustave i kažu: „Nećemo tamo, žena je baš usisala. Ajmo mi u kuhinju, tamo smo slobodniji.“ Nije to rijetkost u našem ludom balkanskom svijetu, imati sobu za pokazivanje. Domaćini vas kao kustosi u Narodnom muzeju dovedu do vrata, samo da se s hodnika pohvale svojim lijepim i skupim stvarima. „Je li ono jedrenjak u oluji ili praskozorje u šumi?“, pitate vi izdaljega pokazujući nekakvo stravično zamazano platno na zidu. „Pravo da ti kažem, ne znam“, reče žena prostodušno. „Jedan umjetnik, prvi put ga u životu vidjela, došao u poduzeće prodavati slike, od kancelarije do kancelarije, a ja se premišljala između ove plave i jedne bež. Bež mi više po veličini pasala, a ova se slagala s presvlakama na kauču.“ Kad upoznate ovakve ljude, koješta o nama postane vam jasnije. Recimo, naša zakonodavstva. U posljednjih nekoliko godina zbog jednog filmskog scenarija sam čitao Ustav Republike Hrvatske i, iskreno, nije to bogzna kako uzbudljivo štivo. Rječnik mu je oskudan, ritam jednoličan, stil suhoparan, sve kako biste očekivali od pravnog teksta, ali i u njemu opet možete naći nekih intelektualno poticajnih dijelova. Scenarij je u međuvremenu snimljen u režiji Rajka Grlića, sa Ksenijom Marinković, Nebojšom Glogovcem i Dejanom Aćimovićem u glavnim ulogama, i odavno nema potrebe da čitam tanku knjižicu s temeljnim zakonskim aktom moje zemlje, no ona me i dalje intrigira. Sa određenim sam zaprepaštenjem tako prije nekog vremena uočio kako taj hrvatski Ustav, a ni sa srpskim ili bosanskim ili makedonskim ili crnogorskim nije drugačije, počesto blage veze nema sa stvarnošću u kojoj mi zaista živimo. Stranice i stranice članaka i stavaka naših ustava su besramno, podlo laganje i muljanje, engleski: bullshit. Kad vidite kako smo svi, bez razlike, u Ustav ponosno stavili da je vjeroispovijest slobodna, ili kako su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom, ili kako je na snazi sloboda mišljenja i izražavanja, ili kako su pred sudovima svi građani jednaki, ili kako svi pod jednakim uvjetima mogu biti primljeni u državnu službu, ili kako svatko ima pravo na zaradu kojom će obitelji osigurati slobodan i dostojan život... u jednom ćete trenutku neizbježno spustiti knjigu i ljutito kazati: „Dobro, koga vi zajebavate!” Kad Danci ili Šveđani napišu da je zabranjeno poticati vjersku i nacionalnu mržnju, onda je ta stvar u temeljima njihovog pravosudnog sustava, premrežena debelim željeznim šipkama i zalivena debelim slojem čvrstog betona. Danci i Šveđani ni ne pomišljaju da se toga ne drže. U nas je, s druge strane, i na ulici i u kafićima, i na stadionima i u školskim dvorištima, i u liftovima i na stubištima potpuno prirodno vjerski i nacionalno mrziti. Nema veze da u ustavima piše drugačije. Naši su ustavi ionako samo za pokazivanje, to su dnevne sobe u kojima ne živimo. Naši su ustavi kao oni kauči i fotelje s kojih njihovi vlasnici nikad ne skinu zaštitni najlon. Da neki stranac hoće naučiti nešto u našem ludom balkanskom svijetu, te tanke knjižice dale bi mu potpuno krivu sliku. Mnogo bi pogodnije ustvari bilo strancu dati temeljne zakone naših država i savjetovati mu da zamisli sve suprotno od onoga što tu piše. Nigdje mi nismo tako pristojni kao u našim ustavima, tu smo krasni, razumni, tolerantni, pomirljivi i suosjećajni. Ustavi zapravo opisuju neke potpuno izmišljene zemlje i potpuno izmišljene ljude. U nekom paralelnom univerzumu oni možda i postoje, u čarobnom svijetu u koji se ulazi tajnim prolazom iza vodopada, Hrvati, Srbi, Bosanci, Makedonci i Crnogorci stvarno poštuju ono što su napisali, i sve je naoko isto kao ovdje, samo što su oni mnogo, mnogo bolji ljudi od nas.