Arhiva

Filozofija bauka

Svetislav Basara | 20. septembar 2023 | 01:00
Filozofija bauka
U Srbiji oduvek, ili bar otkako pamtim, postoje knjige-bauci koje ne moraju nužno biti oficijelno zabranjene, koje su često vrlo čitane i pozitivno prikazivane u štampi, ali koje okružuje aura subverzivnosti i nad kojima lebdi fama o opasnosti po život čitalaca, fama koja nije bila sasvim neosnovana, jer je zabeleženo (kao građa za neku buduću istoriju ovdašnje gluposti) da su davnih godina – po svedočenju samog autora – neki ljudi u Bosni dopadali zatvora zbog čitanja Ćosićevih romana, legalno inače štampanih i distribuiranih. Pamtim i kada se čitanje poema Matije Bećkovićeva, ali i Mixed Media Bore Ćosića – takođe legalno štampanih i dostupnih u slobodnoj prodaji – smatralo opozicionom, maltene antidržavnom delatnošću, ne, međutim, od strane ideoloških komisija i komiteta, nego od strane čitalaca željnih uzbuđenja. Pročitati nešto „zabranjeno“, nešto „antiprotivno“ bilo je vrlo šik u takozvanim „boljim društvima“. Za divno čudo, Filozofija palanke Radomira Konstantinovića, knjiga koja je najtemeljnije ogolila palanačku mitologiju javnih tajnosti i tajnih javnosti u vreme izlaska, a i dugi niz godina potom, nije izazvala nikakav društveni potres, niti se našla na indeksu bauk-knjiga. Jedan od razloga za to svakako je teškoća probijanja kroz Konstantinovićev tekst, teškoća koja je zahtevala duhovni napor i nije išla naruku endemskoj ovdašnjoj površnosti, što mnoge, opet, nije sprečavalo – niti ih danas sprečava – da se kunu u nepročitano. Osim toga, Konstantinović je jasno, iako možda ne eksplicitno – nije on bio čovek buke i besa – čitaocu stavio da znanja da lažni palanački zlatnik ima dva lica i da na njegovom aversu stoje oni koji kritikuju filmove koje nisu gledali, a na reversu oni koji kritikuju kritičare neodgledanih filmova sa „pozicija“ nepročitane Filozofije palanke. Veći nesporazumi sa Filozofijom palanke koincidirali su sa Miloševićevom revolucijom – ne palančana, kako se to pogrešno i površno smatra – nego palanačkog ološa. Palanka i palančani, sami po sebi i unutar solidnog sistema, temelj su svake države – nema države sastavljene samo od metropola – dok je palanački ološ koji se uzdigao do privida samosvesti, smrt za državu, a uzgred i za mnoge druge ljude, stvari i pojave. Lični Konstantinovićev politički angažman svakako je doprineo „patriotskoj“ omrazi knjige koja je danas isto onoliko živa i aktuelna, koliko i pre gotovo pedeset godina, kada se prvi put pojavila. Pola veka u intelektualnom opticaju jednu knjigu – i po najstrožim kriterijumima – svrstava u nacionalnu klasiku, ma o čemu govorila. Jednu kulturu velikom čini upravo širina njenog raspona i „miroljubiva koegzistencija“ suprotnosti – što većih, to po datu kulturu bolje – kao što recimo u francuskoj kulturi, bez ikakvog potresa u javnosti, koegzistiraju Restif de la Breton i Fransoa Fenelon. I naša će kultura (i još mnogo štošta) biti ako ne baš ista, a ono slična francuskoj, onoga dana u neodređenoj budućnosti kada u njoj bez buke i besa budu koegzistirali – uzmimo jedan primer, a ima ih još – Nikolaj Velimirović i Radomir Konstantinović. Palanaštvo naše kulture je dvostruko i manifestuje se kao apsolutno prihvatanje/odbacivanje jednog ili drugog, s napomenom da odbacivanje/neodbacivanje nema nikakve veze sa Nikolajevim ili Konstantinovićevim idejama – masovno, inače, nepročitanim – ili, što je još gore, loše pročitanim – nego kao želja da se jedna od tih ideja i krajnosti eliminiše, ili bar da se pretvori u strašilo i bauka. Poslednjih meseci, možda i godina, palanački ološ je pokrenuo još jednu ofanzivu na Filozofiju palanke, što je, kada se ta ofanziva vodi u Pečatu, o Vučelinom trošku, ne samo prihvatljivo, nego i legitimno, ali kada se u ofanzivu uključi Politika, onda je teško otrgnuti se utisku da se iza brda nešto krupno valja i da ofanziva lako može završiti u nekom novom Igmanskom maršu. Nema nikakvih dokaza da iza toga stoji prikrivena državna politika, ali bi država – ako hoće da skine sumnju sa sebe i svoje politike – svakako trebalo da se ogradi od Politike, ovakve kakva je danas, a kakva je bila i devedesetih.