Biće još referenduma

Foto Marko Poplašen

Osim uverenja da bi na referendum izašlo više građana da mnogi nisu smatrali da je glas većine za toliko samorazumljiv da nema potrebe ni da glasaju, za Nenada Kecmanovića, nekadašnjeg političara u BiH i RS, savetnika za politička pitanja Milorada Dodika, najvažnije je što zbog referenduma nije ponovo izbio građanski rat iako su iz Sarajeva prijetili, a u protektoratu strahovali.

Proslava Dana RS simboličko je pitanje u odnosu na nadležnosti suda i tužilaštva. Kakvi su dometi referenduma po očuvanje nadležnosti Srpske?

Iza odluke Ustavnog suda da o datumu Dana RS treba da se dogovori sa Bošnjacima možda treba prepoznati namjeru da se 9. januar vremenski pomjeri za tri mjeseca kasnije, kada je rat već bio počeo. Namjera je da se Srpska proglasi rezultatom rata, pa onda ratnih zločina, etničkog čišćenja i naposlijetku genocida. Bilo je važno da se to spriječi. Pored tog defanzivnog cilja postoji i proaktivni: važno je da referendum uđe u političku praksu RS. A pošto je onaj o pravosuđu već dva puta izazvao dramatične međunarodne reakcije, protiv ovog o jednom simboličkom pitanju teško je naći ozbiljne argumente.

Da li je ovo probni balon za naredne referendume, pa i onaj o otcepljenju?

Biće ih upravo onoliko koliko je potrebno da se iz Sarajeva u Banjaluku vrate sve otete entitetske nadležnosti koje pripadaju RS prema originalu Dejtonskog sporazuma. Ali, opredjeljenje za izvorni Dejton podrazumijeva i opredjeljenje da RS ostane u BiH, jer u tom dokumentu i to jasno piše. Šta bi nedostajalo Srbima u autentično dejtonskoj, konfederalnoj BiH, u kojoj se o svemu odlučuje trojnim konsenzusom, savjet ministara ima samo tri resora, a sve ostalo, uključiv vojsku, policiju, poreze i graničnu službu, pripada entitetima? Baš ništa! Priču o secesiji, kao prikrivenom konačnom cilju, plasiraju iz Sarajeva, Brisela i Vašingtona u nedostatku argumenata da ospore referendum. Niko se, međutim, ne pita da li je odluka Ustavnog suda BiH takođe probni balon za naredne odluke kojima će se Srpska i dalje razvlašćivati.

Da li je Vučić podržao glasanje?

Vučić je rekao: Srbija nije za referendum, ali odluku će donijeti RS i mi ćemo je poštovati. To je korektno, jer ne može Srbija da bude talac politike koja se vodi u Banjaluci, kao što ni Srpskom ne može da se upravlja daljinskim iz Beograda. Saglasnost po svakom pitanju i po svaku cijenu nepotrebno bi opterećivala obje strane, jer je spoljni faktor sklon da to zloupotrijebi. Neophodna je taktička fleksibilnost i operativna samostalnost, uz strateško jedinstvo i koordinaciju.

Raspisivanje referenduma se opisuje i kao zveckanje oružjem. Je li ovo bio poziv na rat ili na dijalog?

Referendum kao najviši oblik demokratije ne može da bude ratna prijetnja i ne može baš nikako da se vezuje i upoređuje sa ratobornom izjavom Sefera Halilovića, od koje se zvanično bošnjačko Sarajevo nije ogradilo. Referendum nije ni poziv na dijalog nego naprosto neposredno izjašnjavanje naroda, koje stoji na raspolaganju i drugima u BiH. Dodiku, međutim, nikada nije palo na um da podnosi apelaciju Ustavnom sudu i traži da se Dan nezavisnosti BiH međunacionalno usaglasi, iako proslava 1. marta svake godine vrijeđa Srbe jer su bojkotovali referendum o secesiji od SFRJ. Nacionalna sjećanja na prošlost u BiH su različita i to se mora poštovati.

U kakvoj će krizi nakon referenduma biti BiH i RS ove zime?

Zbog referenduma sigurno ne. Uostalom, vlast i opozicija u Srpskoj odavno nisu bili tako složni kao oko referenduma, tako da politička kriza može da bude samo uvezena ili spolja ili iz drugog entiteta gdje se Izetbegoviću po drugi put dešava isti gaf. Najprije je kamenovanje Vučića u Potočarima zasjenilo komemoraciju, a sada je šokantna generalova prijetnja gurnula referendum u drugi plan. Krize može biti u Federaciji. Hrvati su objektivno dominirani, Mostar je podijeljen Berlinskim zidom, Srba, iako su konstitutivni, nema u kantonalnim strukturama vlasti i slično, ali to zapadni zvaničnici ne primjećuju.

Prijavama i sankcijama za organizatore su zapretili mnogi, uključujući Incka.

Bošnjačkom narodu smeta postojanje Srpske, ali u kom mjesecu se rodila nikog ne zanima. Pride, Bošnjake opterećuje hipoteka islamskog terorizma, pa im ne pada na pamet da ustaju na oružje zbog proslave rođendana u drugom entiteta. A što se tiče međunarodnih sankcija za Srpsku odnosno Srbe, koga da kazne? Svi odmah misle na Dodika, ali zašto ne predsjednika Skupštine Čubrilovića, koji je zakazao referendum, ili Ivanića koji je u vrhu BiH, ili Bosića, kao lidera opozicije koji sarađuje sa SDA u zajedničkim organima? A pogotovo zašto ne Izetbegovića, te bošnjačke i inostrane sudije, koji su isprovocirali referendum? Ne mogu da odgonetnem šta Incko pametno smjera.

Predreferendumska atmosfera ogolila je institucionalnu nemoć te države. Postoji li plan za BiH?

Pa, evo, EU je upravo ovih dana uvela BiH u višu fazu integracije. To je dobra vijest, jer govori da plana ima i da su u njemu i BiH i RS, ali pitanje je kakva BiH i kakva RS. Ista vijest, međutim, govori i o voluntarizmu briselske birokratije, koja je usred referendumskih previranja, implicite ocijenila da je BiH napredovala. Zatim, ko je još vidio da se protektorat BiH prima u zajednicu demokratskih država. Dalje, kakav autoritet može da ima Ustavni sud, u kome odlučuju stranci kojima je istekao dejtonski rok trajanja još prije 15 godina, čije odluke ni do sada uglavnom nisu bile sprovođene. Nemojmo se ipak suviše uzdati u planove Brisela za BiH, jer EU, vidjeli smo na samitu u Bratislavi, nema jasnih planova ni za samu sebe. Praizvor sada već hronične institucionalne krize u BiH predstavlja puzajuća revizija ovog međunarodnog sporazuma, koju su izveli njegovi tvorci. Počela je sa Karlosom Vestendorpom i sramotnim bonskim, a praktično diktatorskim ovlašćenjima visokih predstavnika koje su nemilice koristili Petrič i Ešdaun. Snaga ustava, a to je u slučaju BiH Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, nije samo u njegovoj funkcionalnosti nego ne manje u njegovoj trajnosti i nepromjenljivosti, tako da ljudi više ne moraju da ga čitaju i uče da bi ga znali i slijedili. Da je tako urađeno sa Dejtonskim sporazumom, a imao je i potpise sve tri domaće strane i najveće moguće međunarodne garancije, nakon 20 godina nikom po inerciji ne bi ni padalo na pamet da ga ne poštuje. Ali pošto je bosanski ustavotvorac Holbruk prvi rekao da Aneks 4 ne valja, otvorena je sezona njegovog bucanja, i jedini ga još Srbi grčevito brane. Cinične su optužbe da ga sada referendumom ruše.


Foto Siniša Pašalić

Koga će referendum više oštetiti - Izetbegovića ili opoziciju u RS?

Negativna identifikacija Dodika sa referendumom, koja dolazi iz bošnjačkog komšiluka i tzv. međunarodne zajednice, kao i činjenica da se on prvi i najviše založio da se održi, sigurno će doprinijeti njegovoj popularnosti. Ne vjerujem da će to na lokalnim izborima dati prednost SNSD-a u odnosu na Savez za promjene, jer tu bitku biju opštinski kadrovi. Naravno, Izetbegović će, kao bokser koji snažno zamahne i promaši pa izgubi ravnotežu i zadnjicom padne na patos, zaraditi negativne poene.

Kako bi, nakon glasanja, 9. januar morao da se zove u propisima RS?

Ja ne bih ništa mijenjao, jer važno je održati 23-godišnji kontinuitet i tradiciju, ne samo u suštini nego i u formi. Ali, da bi se spasila čast Incka i ustavnih sudija, prema najavi kolegijuma Skupštine RS, izvršiće se neka kozmetička adaptacija proslave 9. januara.