Naša posla

Kad države dopuste da im odnose određuju politički neosjetljivi studenti, provokatori i huligani, bit će da nešto nije u redu u njihovim odnosima. Tako je i u slučaju Hrvatske i SCG. Ne može se reći da stvari nisu krenule. Sanaderov posjet Beogradu polučio je niz korisnih ugovora i pregršt optimističkih izjava. Ali što je to prema nepoželjnoj Gurovićevoj podlaktici i studentskoj foto-seansi s brončanim i portretiranim generalima? Ili pak prema mnogo ozbiljnijim slučajevima provokativnog plova jednog vojnog čamca u posve neprikladno vrijeme i uništenog kombija beogradskih plivača usred Zagreba?

Zapravo, teško je zamisliti da bi hrvatsku javnost uzbudio tetovirani portret generala Antuneskua na ruci nekog rumunjskog košarkaša ili srpski spaljeni kombi s beogradskim tablicama na ulicama Liverpula. Naš je problem u kontekstu. Zla prošlost se ne može mijenjati, ali se može relativizirati. Ako se sa zločinima ne želite suočiti, najbolje ih je pretvoriti u neizbježne posljedice obrane. Tako smo od ustaških apologeta doznali da je Jasenovac bio kulturna ustanova gdje su kažnjenički orkestri svirali Tijardovićeve operete. Ako je “ekscesa” i bilo treba ih kontekstalizirati. Ili ih podrediti historiografskoj kazuistici. Kao da je zaklanim Muslimanima uz Drinu bilo važno je li Mihailović fašist, kolaborant, ili tek neshvaćeni kontrarevolucionar.

Mnogima se neće svidjeti, ali bolji odnosi između Hrvatske i SCG neće ovisiti o broju srpskih poduzeća u portfelju Ivice Todorića ili o tomu hoće li Željko Mitrović kupiti Croatia Records i CCN. Prije će ovisiti o našoj spremnosti - pojedinačnoj i kolektivnoj - da prestanemo s uljepšavanjem prošlosti i primimo se posla odbacivanja zločinačkih ideologija, u prvom redu nacionalizma, kao i zločinačke politike stvaranja etničko čistih država. Jer lako je za svoje nedostatke tražiti krivce u drugima, uključujući u međunarodnu zajednicu koja nas, eto, sili da pronađemo i uhapsimo naše bestraga iščezle rodoljubive ratnike, a mnogo teže priznati da živimo logične posljedice propalih i neperspektivnih politika, koje su nam pripremile siromaštvo, nazadovanje i kulturu paranoje.

Mislim li da je dobro što će jedan 25-godišnjak nesavršena zdravlja provesti petnaest dana u hrvatskoj ćuzi zbog toga što mu nitko nije rekao kako Zagrepčani reagiraju na portret Draže Mihailovića? Ne mislim. Pravednije bi bilo da tamo barem toliko odsjedi po koji kolega historičar (imena im znate), posebno iz članstva naših slavnih akademija, ili neki od političara koji su sve svalili na Miloševića i Tuđmana kako bi nastavili istim putem, ali uz stanovite “normalizacijske” ustupke. Mislim li da je dobro onemogućavati slobodno prekogranično kretanje problematično tetoviranih košarkaša? Ne mislim. Pravednije bi bilo da se onemoguće putovanja onih političara koji su gradili javne spomenike problematičnim historijskim ličnostima. Ali ni to nisu rješenja.

Rješenje će biti izgledno tek onda kad naša društva postanu otporna na zločin i relativizaciju zločina, pa i na jednostrana historijska tumačenja općenito. Jedan me švedski kolega uvjerava kako su školski udžbenici u skandinavskim zemljama pri koncu devetnaestog stoljeća vrvjeli grubom propagandom jednih protiv drugih. Jer Danci i Šveđani nisu u prošlosti bili ništa bolji od nas u svojim međusobnim odnosima, i to uz sve prednosti protestantizma i prosvjetiteljstva, te uz nesumnjiv nedostatak “tureckoga iga”. No, onda su neki pametni ljudi odlučili da se ipak sve pokuša sagledati s nešto drukčijeg ugla. Jer to je doista moguće. Može se o svemu, doista svemu, pisati racionalno i bez huškanja. Kolektivna krivica je opcija samo u homogeniziranim društvima, gdje se pojedinci svojim idejama i ponašanjem ne mogu odijeliti od obavezne norme.

Zapravo, u odnosima između Hrvatske i SCG prijeko je potrebno malo “političke korektnosti” - malo autocenzure. Civilizacija jest u suprotnosti s iskrenošću predrasuda, a društvena je neiskrenost upravo ona tanka nit koja barbarizirana i demokratski nezrela društva može povezati. U nedostaku jačih impulsa.

Ivo Banac

Autor je profesor američkog

Univerziteta JEJL