Arhiva

Rođen loš

Saša Ilić | 20. septembar 2023 | 01:00
Bivši episkop Porfirije brzo je zaboravio rokenrol, kao da je to bio samo deo njegovog mladalačkog zanosa, koji je ostavio za sobom kada je izabran za patrijarha Srpske pravoslavne crkve. U to vreme, čuli su se glasovi iz opozicije koji su opominjali da je to bio trenutak dubinske fuzije SPC-a i države, odnosno konačne aproprijacije Sinoda SPC-a, koju je izvršio gospodar svega ostalog u Srbiji – Aleksandar Vučić. Kako je tačno izvedena ova operacija, jednog dana će nam objasniti neki slobodniji analitičari crkve, ali ono što se dogodilo od trenutka ustoličenja do otvorenog zagovaranja nacionalizma, seksizma i mizoginije predstavlja proces ubrzane transformacije jednog rokenrol vladike u najkonzervativnijeg patrijarha. Potpuno potčinjavanje vladajućoj politici obesmišljava postojanje svake institucije, pri čemu ljudi u njima služe samo kao pogonsko gorivo za ideološku mašinu vlasti. Ona je toliko jaka da može instrumentalizovati čak i SPC, čiji patrijarh je vrlo brzo nakon ustoličenja počeo da istupa sa porukama koje su bile neprijatno iznenađenje za sve koji su poznavali Porfirija iz ranijeg perioda. To uglavnom izgleda kao da je sam Aleksandar Vučić stavio belu kamilavku, uzeo žezlo i počeo besno da preti. (Uglavnom novinarkama, skoro nikada novinarima.) Ova sinhronizacija patrijarha kao avatara njegovog nevidljivog pokretača na Andrićevom vencu trajala je izuzetno kratko, tako da smo brzo dobili vučićevski obojenu retoriku u crkvi kojom su ranije operisali pojedini „otpadnici“ (Amfilohije, Artemije, Kačavenda, Pahomije), dok je danas ta retorika svojstvena pre svega samom patrijarhu Porfiriju. Ova centralizacija predstavlja se kao slika jedinstva u SPC-u, a zapravo se radi o upodobljavanju centralnoj političkoj moći oličenoj u predsedniku Republike, koji je ujedno i premijer i šef DB-a i ministar spoljni i unutrašnji, kao i ministar finansija, građevine i rudarstva. Novina je da on sada obavlja i ulogu patrijarha SPC-a, iako kaže da je Srbija sekularna zemlja i da se on nikada neće mešati u ono što crkva radi i govori. Nema ni razloga za to, jer SPC radi i govori ono što Vučić želi. Po čemu se prepoznaje zakulisni rad Aleksandra Vučića u delanju patrijarha? Pre svega po tome što on smatra da je zadužen za sve ono za šta nije kompetentan, odnosno da se količinom moći zamenjuje kompetencija i stiče ekskluzivno pravo da se dotična osoba bavi svim pitanjima društva, a pre svega politikom. Takođe, lako se prepoznaje po jeziku kojim se dotična osoba u avatarskoj funkciji služi. Patrijarh Porfirije je izazvao burne reakcije kod građanske javnosti svojim iskorakom u polje sociolingvistike, a kada su usledile kritike, odgovorio je ogoljenim diskursom SNS-a. Jezikom Informera, koji je antipod rodno senzitivnom jeziku, patrijarh se obrušio na žene nazvavši ih „bednicama i jadnicama“, koje ugrožavaju sve u Srbiji, a kako stvari stoje, pre svega Vučića i njega. Ubrzo je Informativna služba SPC-a izašla sa dodatnim objašnjenjem ovog skandaloznog govora, navodeći da patrijarh tom prilikom „nije uputio uvrede svim ženama, već je govorio u jednini i mislio na jednog državnog funkcionera“. Jedan državni funkcioner, zapravo nije funkcioner, niti je muškarac, već je funkcionerka, dakle – žena, poverenica za rodnu ravnopravnost Brankica Janković koja je svojevremeno istupila protiv patrijarhove zloupotrebe Uskršnje poslanice za obračun sa rodno senzitivnim jezikom. Ovakvo nesuvislo objašnjenje Informativne službe SPC-a zapravo samo potvrđuje činjenicu da se radi o uvredi neverovatnih razmera, jer je patrijarh, služeći se sinegdohom, pri čemu je koristio jedninu umesto množine, upravo učinio ono što je u Srbiji i regionu veoma dobro razumela ne samo ženska populacija već svi koji su to čuli. Ništa manja uvreda ne bi bila ni kada bi se radilo samo o uvredi jedne žene, u ovom slučaju poverenice za rodnu ravnopravnost. U oba slučaja, dobili smo istu sramnu vučićevsko-gašićevsku manifestaciju seksizma i mizoginije koju smo imali priliku toliko puta da gledamo u direktnom prenosu sa konferencija za štampu, a sada i sa slavskih ručkova u SPC-u.