Veliko testiranje publike

Ovogodišnja Nedelja ponosa u Beogradu počela je 4. septembra u podne ispred Pobednika na Kalemegdanu i trajaće do 10. septembra. U tom periodu održava se šezdeset raznih manifestacija, uglavnom posvećenih pitanjima i problemima s kojima se susreće LGBT zajednica u Srbiji danas. Centralni događaj je Prajd šetnja, najavljena za subotu 9. septembra, koja bi počela i završila se u parku Manjež. Za razliku od ranijih godina, kaže Goran Miletić, direktor Beograd prajda, ovo nije nimalo optimističan momenat: „Nema nikakvih pozitivnih promena s kojima bismo najavili ovogodišnju Nedelju ponosa. Nema ničeg šarenog. Situacija je za nas, LGBT zajednicu, mnogo lošija nego u ranijem periodu. Ne postoji nikakvo interesovanje vlasti da se ispuni bilo koji od zahteva. Bili smo dovoljno otvoreni za saradnju, učinili smo dosta kompromisa, razgovarali s vlastima kako bi se našlo rešenje za naše probleme. A reč je o donošenju Zakona o istopolnim partnerstvima, Zakona o rodnom identitetu, uključivanje ove teme u obrazovni sistem...“ Posebna poslastica ove Nedelje ponosa je promocija knjige poezije Bobana Stojanovića Ovo je mogla da bude naša dnevna soba, predviđena za petak u Hartefakt kući. Boban će se video-linkom javiti iz Kanade, a njegove stihove će čitati Mirjana Karanović, Aleksandra Janković... Biće to svojevrsno sećanje i zahvalnost jednom od najzaslužnijih za osnivanje prajda u Srbiji, koji je napustio zemlju pošto je 2016. bio brutalno napadnut zbog svoje borbe i zalaganja za prava LGBT zajednice, a da ga niko od pripadnika organa reda nije zaštitio. I ove godine, izbor dramskog programa koji predstavlja zanimljiv prateći deo Nedelje ponosa, poveren je Hartefaktu, a na otvaranju je sa velikim uspehom prikazana monodrama Neprilagođen Istarskog narodnog kazališta – Gradsko kazalište Pula, u izvođenju Luke Mihovilovića, koji je ujedno i autor zajedno sa Geom Gojak. Gotovo pet godina se ova monodrama igra u Hrvatskoj, a od premijere do danas prihvaćena je s velikim odobravanjem. Gostovanje u Beogradu na Nedelji ponosa prvo je prikazivanje van granica Hrvatske. Sagovornik NIN-a glumac Luka Mihovilović (36), rođen je u Puli, a studije glume završio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi Borisa Isakovića. Za vreme studija pohađao je časove baleta kod profesorke Dijane Kozarski, primabalerine Baleta Srpskog narodnog pozorišta. Tako se na prvoj godini studija zaljubio u balet, i paralelno sa studijama mnogo je radio na plesnom izrazu. Igrao je klasičan balet, džez balet i svoj ukupan umetnički angažman uspešno je primenio u Gradskom kazalištu u Puli gde je bio umetnički direktor, a danas je jedini stalno zaposlen glumac koji ujedno režira, kreira razne propratne programe, brine o ovom teatru kao o svojoj drugoj kući. Prosečno, godišnje se izvede osam premijera, od čega su obavezno dve za decu i mlade. Dramu Neprilagođen zajedno su pisali i postavljali Luka i Gea, na Lukinu ideju jer ga je duboko dirnuo jedan dokumentarac o dvojici mladića. NJihova ljubav se prekida kada jedan od njih, inače pod jakim katoličkim vaspitanjem, pada sa krova i gine. Mladić koji je živeo sa njim godinama, nije mogao da mu priđe u bolnici, a nije smeo da se pojavi ni na sahrani. Luku je to užasno pogodilo. Tako na pitanje zašto je želeo da publici predstavi ovu monodramu o mladiću, neprilagođenom zbog svoje seksualne orijentacije, Luka za NIN kaže: „Nakon što sam odgledao taj dokumentarac, imao sam nevjerovatnu potrebu progovoriti o tome. Da govorim o predrasudama, o tome na koji način je pojedinac zakinut ako je u gej vezi. Priča o gej vezama se često banalizuje jer se svodi na seksualni odnos, a mene je upravo zanimalo da govorim o emotivnom odnosu koji je u osnovi cijele priče. Ideja mi je bila testirati publiku, napraviti predstavu koja će govoriti sa pozicije ljubavi o ovoj tematici. Inicijalno smo napravili predstavu za učenike srednjih škola koja se igrala u večernjim i jutarnjim terminima, i reakcije su bile fantastične. I svuda gdje smo gostovali u Hrvatskoj, publika je primala predstavu sa velikim razumijevanjem. Srećom, to se dogodilo i u Bitef teatru u Beogradu.“ Mnogo je ličnih stvari u ovoj predstavi koje su iz vlastitog iskustva koristili Luka i njegova koleginica Gea. Ali mnogo više je primera koji su oboma poznati kad je reč o odnosu roditelja prema svom sinu gej orijentacije, o težini samog trenutka spoznaje da vaše dete nije kao sva druga deca, odnosu drugih prema detetu, mladiću koji ima seksualnu sklonost prema istom polu: „Ja sa svojom mamom nisam imao problema, i sada sam svjestan koliko joj je bilo teško da me podiže devedesetih i da ima razumijevanja za mene, kao što je i imala. Ali, znam mnoge oko sebe koji nisu imali razumijevanje u kući, pa sam smatrao da od toga treba poći u ovoj predstavi. A posle idu na red učiteljica, drugovi... Kroz ovu predstavu se dogodila neka vrsta izlječenja, nekakvo otpuštanje i vlastitih predstava i gorčina koje imaš prema stavu društva. Naročito je važno što se nešto mijenja prema stavu respektabilnih institucija u društvu, tu prije svega mislim na crkvu, kad je riječ o ovom pitanju. Ja više znam o onome što se odnosi na katoličku crkvu, ali nije ništa bolje ni kad je riječ o pravoslavnoj. Recimo, dokument koji izgovara katolički svećenik u ovoj predstavi, jeste dio autentičnog teksta jednog brazilskog katoličkog svećenika, tačnije to je njegov intervju na četiri strane objavljen krajem devedesetih godina dvadesetog vijeka. On govori o homoseksualnosti kao teškoj bolesti.“ Od 1977. godine u Hrvatskoj je dozvoljena seksualna aktivnost među istopolnim osobama. Zakon o istopolnim zajednicama je donet 2003. godine, a od pre dve godine je zakonom regulisano stupanje u brak istopolnih osoba i to se zove partnerska zajednica: „Sa tim dokumentom se stiče pravo da partneri imaju tretman kao svi supružnici u braku. Prije godinu dana smo dobili Zakon o usvajanju djece od strane istopolnih osoba u partnerskoj zajednici. Naravno, čitava ova oblast morala se regulirati prema Konvenciji o ljudskim pravima i dobro je da je tako, pa u Hrvatskoj ova tema više nije problematična kao što je, recimo, u zemljama koje nisu članice EU. Ako se ima u vidu sve ovo što je poslednje dvije decenije urađeno u Hrvatskoj, razumljivo je da moto ovogodišnje Parade ponosa Nismo ni blizu obavezuje cjelokupno društvo da se zauzme kako bi se donijeli potrebni zakoni kojima će se regulisati ljudska prava i slobode za pripadnike LGBT populacije.“ U predstavi Neprilagođen, ima jedna rečenica kada učiteljica za gej mladića kaže: „On se stalno druži sa devojčicama, nije sportski tip.“ Tim povodom, Luka objašnjava: „U moje vrijeme je bilo užasno važno da budete sportski tip. Danas vam se događa da gdje god dođete vidite kako nogometaši reklamiraju sve za šta je potrebna snaga. I od nas se traži da imamo snagu nogometaša i da svi trebamo postati kao oni. Nema kulture, nema znanja, nema ničega osim snage kojom oni raspolažu. To je doista teško zdravom razumu prihvatiti kao normalno i zdravo.“ Kraj predstave je mali traktat iz „povijesti seksualizma“, u kome se koriste podaci i dokumenti koji ilustruju kako je izgledao položaj homoseksualaca u društvu u pojedinim istorijskim periodima. Na trenutak pomislite „dobro da je prošlo“, a brzo potom da „ništa nije prošlo“. Radmila StankovićMerlinka klasik U okviru Nedelje ponosa održava se i 4. Merlinka klasik festival, sa 25 filmova koji su ostavili dubok trag na kvir kinematografiju. Startovao je retrospektivom kratkih filmova legendarnog Keneta Angera koji nas je napustio ove godine. NJegovi eksperimentalni filmovi kao što su Uzdizanje škorpije, Uzdizanje Lucifera, Inauguracija dvorane uživanja koji su uticali na Martina Skorsezea i Dejvida Linča, istražuju homoerotičnost, nadrealnost i okultno. Četvrtak je fokusiran na nemačke dokumentarne filmove, Zakon ljubavi iz 1927. godine i dokumentarac Nomijeva pesma o nemačkom pevaču Klausu Nomiju, koji je preminuo od posledica side. U petak je španski filmski dan sa filmovima Zamenik iz 1978. i Moja najdraža gospođica iz 1972. Vikend je rezervisan za retrospektivu srpskog reditelja Mladena Đorđevića sa ostvarenjima Sumrak u bečkom haustoru, Made in Serbia, Živog i smrt porno bande i kratkim filmovima. Nakon projekcija sledi razgovor sa rediteljem.