Arhiva

Jočićevo slepilo

Dragan Bujošević | 20. septembar 2023 | 01:00
Jočićevo slepilo

Dragoljub Mićunović je čovek koji je dobio najviše glasova na subotnjoj skupštini Demokratske stranke – 1904. Postao je ono šta je i bio – predsednik Političkog saveta, ali je savet sada organ stranke, a ne tamo neki prirepak čije se mišljenje i ne sasluša, a kamoli posluša. I postao je član užeg predsedništva, u kome su predsednik stranke potpredsednici i on.

Boris Tadić je rekao da nije lobirao ni za koga, da se zbog lobiranja ne vidi prava volja stranke. Da li ste birali na dobar način i da li ste izabrali najbolje?

- Za retko koji izbor se sa sigurnošću može tvrditi da je baš najbolji, ali je važno da bude među boljima. U demokratiji svi biraju i mogu biti izabrani, ljudi su različiti i ukusi su različiti, zato odlučuje većina. Važno je da se poštuju procedure kako se do većine dolazi. Za mene je mnogo važnije od pojedinačnih kadrovskih rešenja to da je naša skupština usvojila važne stranačke dokumente, novi statut i “strategiju promena”, da smo stavili našu politiku “u korice” kako bi oni koji su izabrani znali šta i kako treba da rade.

I u onom pismu “grupe 19” koje postoji ili ne postoji, nije najjasnije, kaže se da nije dobar način izbora čelnika stranke?

- Mi smo Statutom odredili da će na sledećim izborima svi organi stranke biti direktno birani od strane svih članova stranke. Cilj nam je da iskoristimo sve resurse stranke i da svima uz konkurenciju damo šansu. Ali, nijedna organizacija ne može da se odrekne izvesnog “kadriranja”, racionalnog podsticanja najtalentovanijih i najperspektivnijih, ne narušavajući demokratske procedure. Naravno da sam protiv lobi lista koje žele da eliminišu konkurente ili da ugroze pravo svakog delegata da samostalno i tajno odlučuje kome će dati glas. Ali, ne može se sve prepustiti spontanosti i slučaju.

Evo vam primer: dobio sam listu 75 kandidata za Glavni odbor. Iako spadam u bolje poznavaoce stranke, poznavao sam samo dvadesetak ljudi sa liste. Dakle, ako nemate prethodnu selekciju, onda izbor izgleda kao popunjavanje loto listića. Mora se raditi na kadrovskoj politici koja mora da bude demokratska i da kroz konkurenciju omogući racionalnije biranje.

Konkretno: Tomislav Bogunović iz Bača kaže da je dobio dva puta na opštinskim izborima, da je od 2000. godine poslanik u Skupštini Vojvodine, ali da već šest godina ne može u Predsedništvo stranke i da je favorizovan Oliver Dulić koji je gubio sve izbore. Sve je to zbog lobi lista, tvrdi Bogunović.

- Bogunović je u jednoj maloj opštini u kojoj ima dosta nacionalnih manjina kojima je DS najbliži, ako ne i jedini izbor. Dulić je za nekoliko glasova izgubio izbore za gradonačelnika u velikom gradu Subotici u kojoj imate veoma jaku konkurenciju u Savezu vojvođanskih Mađara, pa radikale i druge partije. Tako da je tanki poraz Dulića velika pobeda, jer je broj glasova koje je dobio bio potpuno iznenađenje. Mlad čovek, hirurg, s međunarodnim kontaktima, koji govori jezike i za koga glasa skoro pola Subotice – morate to da uvažavate. Broj glasova koje je on doneo stranci daleko premašuje one koje je doneo Bogunović. Pa je izbor u Predsedništvo bio očigledno dobar.

Povodom izbora, na skupštini je pominjana i reč strahovlada, što je Tadić odbacio. Ali, nije li treće i četvrto mesto na izborima za Glavni odbor Vuka Jeremića i Srđana Šapera koji su u Tadićevom užem krugu dokaz o udvorištvu stranke prema predsedniku?

- Ne bih tako objašnjavao konkretan izbor. Nema strahovlade, niti to DS podnosi. Nema ni u karakteru Borisa Tadića, koga poznajem odmalena, ničeg “diktatorski zastrašujućeg”. Ali, u stranci ima više oportunizma nego što bih ja voleo da vidim. Nekakvog nezameranja, uzdržanosti da se otvoreno kaže kritička reč na našim skupovima. Na Glavnom odboru nismo imali ozbiljnije i žešće debate. Na primer, kada sam na Glavnom odboru izneo stav Političkog saveta da ne treba napustiti Skupštinu, nije bilo neke diskusije. Velikom većinom glasova naš stav nije prihvaćen. Posle glasanja pedesetak članova mi je prišlo i reklo da sam bio u pravu. Pitao sam ih: “Pa što niste to rekli na sednici, niko vam ne bi skinuo glavu?”

Možda Zoran Živković i Aleksandar Vlahović nisu prošli jer su znali da govore drugačije od zvanične politike stranke?

- Ne verujem da je to razlog. Vlahović je dobio dosta glasova, iako je relativno “nov” u stranci. Imao je vrlo dobar govor na skupštini. Mislim da je on pokazao da jeste jedan od novih lidera stranke sa kojim se mora računati.

A Zoran Živković? Da li vam je pala na pamet ijedna stranka koja ne bi izabrala u svoj Glavni odbor bivšeg zamenika predsednika DS i bivšeg premijera?

- Žao mi je što nije prošao. Predlagao sam i ranije da bude kooptiran u Glavni odbor, bez obzira na to da li su neke njegove izjave uvek koristile stranci. Ponovo ću da predložim da se kooptira u Glavni odbor.

Sada malo i o vama. Predsednik ste Saveta koji je sada organ stranke i član ste užeg predsedništva. Da li ćete da predložite povratak u Skupštinu?

- Mi ćemo se opet vratiti povodom izveštaja o pregovorima o statusu Kosova. Ali predložiću da opet o tome razgovaramo, da preispitamo odluku, da vidimo šta je dobro, a šta loše donela. Nije greh i sramota već mudrost preispitati odluku. Namera je bila dobra: da se aktivira stranka, da se sudski povrate oteti mandati, da se izazove ostavka vlade...Dobro, probali smo, nismo uspeli. Ni sudovi nisu reagovali, iako smo, imajući poverenja u njih, to očekivali...

Pa što niste malo demonstrirali ispred sudova?

- Zato što nismo Mlađan Dinkić. Zato što bi to bio pritisak na sud pre odlučivanja, a mi se zalažemo za nezavisno sudstvo...

Pretpostavljam da ćete da predložite preispitivanje odluke užem predsedništvu. Da li je to neki trust mozgova ili krizni štab DS?

- Ne, to je operativno telo. Predsedništvo ima 25 članova. U užem predsedništvu su predsednik, potpredsednici stranke i predsednik Političkog saveta i svako može uvek da inicira, zatraži sastanak. To bi trebalo da bude “uvek budno oko” stranke. Tadić nije samodržac, on se konsultuje pre nego što donese odluku, ne nameće samostalno donete odluke.

Postoji druga tvrdnja. Ne da on sam donosi odluke, nego da ih donosi posle konsultacije sa svojim savetnicima. Tačnije, da postoji “dvorska klika” oko Tadića kao predsednika države i “stranački lobi” oko Tadića kao predsednika stranke i da te dve ekipe nisu u najboljim odnosima?

- Mnogi od tih savetnika koji nisu članovi stranke su učestvovali u raspravama o važnim odlukama. Ali, smatram da treba precizirati šta je stranački establišment, a šta su savetnici predsednika Republike, kako se te stvari ne bi izjednačavale i mešale nadležnosti.

I šta vam onda pored svih tih tela i organa znači Građanski forum? Da u DS nema dovoljno pameti?

- Ne. Želeli smo da neki ljudi koji su nam bliski i dragi, počev od Vesne Pešić, Vesne Vodinelić, pa nadalje, budu uz nas, da udružujemo “demokratsku pamet” kako bismo se oduprli retrogradnim snagama. Treba da se okupljamo u front, ma koliko ta reč nekome smeta, koji će braniti slobodu i demokratiju strasno, jer ako se one ne brane strasno, onda su u velikoj opasnosti, pošto su sloboda i demokratija uvek u opasnosti.

Već ste posle skupštine dobili kritike da delite Srbiju. Doduše, Tadić je rekao da ne deli nego konstatuje stanje. DSS vam je odgovorio da delite Srbiju?

- Začudila me je reakcija DSS-a, jer se mi njima nismo bavili na skupštini. Tvrditi da Srbija nije politički podeljena, znači biti politički nepismen i slep. Srbija se kao i svako društvo deli po različitim kriterijumima. Jedno je saradnja sa Evropom, saradnja sa Tribunalom, rešavanje sporova dogovorom (i Kosovo, Crna Gora), podržavanje reformi ili restauracija prošlih režima. Zar nemamo partije koje odbacuju evropske integracije, Haški tribunal, Partnerstvo za mir, saradnju sa NATO-om? Zar nemamo politiku partijskog prisvajanja države, policije i sudstva... I sada bi neko hteo da sve to ignoriše i da svi mislimo isto iako živimo različito. To je već sociološka nepismenost.

Priznajem da ne razumem ministra policije Dragana Jočića. On povodom Tadićeve izjave o demokratskom i radikalističkom putu kaže: “Neće Srbija birati stranu, neće

Srbija birati partiju, Srbija će samu sebe voditi.” Ništa ne razumem. Da li to Jočić ukida višepartijski sistem. Da li postoji neka personifikacija Srbije koja će da je vodi, a mi ne znamo ko je ta personifikacija Srbije?

- Nije lako uvek razumeti ministra policije. Ali ova je poruka ipak jasna: ne trebaju nam partije da nas dele, mi moramo da budemo jedinstveni. Dobro, jedinstveni u čemu? Pa nisu jedinstveni u Srbiji oni koji prevrću po kontejnerima da bi našli koru hleba i preživeli i oni u Srbiji koji kradu milione evra. Nisu te dve Srbije sestre, naročito kada nema socijalne pravde, kada nema grama solidarnosti.

Ministar policije ne zna da su razlike uslov svakog napretka. Razlikujemo se po projektima, po ciljevima. Ministar vera traži klerikalizaciju države, mi smo protiv. Mi hoćemo antimonopolski zakon, neće ga oni koji su kupili pola Srbije...

Neki analitičari tvrde da pričom o dva puta vi terate DSS na čistinu: da li su u radikalskoj ili demokratskoj Srbiji?

- Čitao sam to. I nastavak analize da to ugrožava DSS, jer kod njih stvara odbrambeni mehanizam: “Nismo mi tako mala stranka, da moramo da se svrstamo uz DS ili SRS.” Istraživanja pokazuju da DSS ima manje pristalica od SRS-a i DS, ali, ni Tadić ni ja nismo govorili o Demokratskoj stranci i Radikalnoj stranci, nego o radikalskim i demokratskim snagama. Pa ja podržavam vladu kada sarađuje sa Tribunalom ili kada stvara uslove da se Srbija pridruži Evropi. Da li bi možda trebalo da se suprotstavim tome jer to znači da se DS svrstava uz DSS?

Postoji jedan veliki problem kod ovih analitičara. Wihova je primedba da je naša skupština “imala marketing ali ne ideologiju”. A upravo je glavna poruka skupštine bila ideološka. Tri glavne poruke su bile u većini govora i sadržane su u usvojenom dokumentu “Strategija promena”: Prvo, socijalna pravda i solidarnost kao briga o običnom “malom” čoveku, drugo – najoštrija borba protiv korupcije, i treće – okupljanje svih demokratskih snaga u odbrani demokratskog, evropskog puta Srbije. Ideološki snažno naglašena socijaldemokratska orijentacija i prisustvo visokih predstavnika velikog broja socijaldemokratskih partija i Socijalističke internacionale na čudan način je promaklo analitičarima.

Ali da se vratimo na “ekvidistancu”. Stav DSS-a je da će oni držati ekvidistancu i prema DS i prema SRS-u. Nije nikakav “srednji put”, pa će biti 50 posto demokrati i 50 posto radikali. Takva ekvidistanca je suštinski radikalska jer slabi odbranu demokratije.

DS neprekidno poziva DSS na saradnju, pruža mu ruku. I onda DSS odgovori: vi treba da se pročistite, da napravite sanitarni kordon, vaš predsednik je maneken, punjena ptica...I vi ponovo pozivate na saradnju. Pa vi lično na onoj konvenciji dva puta tražite od Vojislava Koštunice da vam kaže ko mu je bliži, DS ili SRS. Što im ne kažete: Nema saradnje dok ne izbacite Mihajlova koji je Tadića optužio za saučesništvo u ubistvu Đinđića, Aligrudića zato što je kupovao mandate poslanika?

- Ja sam za ozbiljniji pristup. Pa šta su sve o meni rekli Bakarec, Jočić, Mihajlov...Pustite to. DSS je stranka koja je izašla iz DS, mnogi njihovi članovi su bili u DS od početka, još kada sam ja bio predsednik, a Koštunica potpredsednik stranke, iako oni tu notornu činjenicu na svom sajtu kriju. Članovi DSS-a i birači DSS-a su demokratski orijentisani i mi ne možemo zbog Mihajlova ili Jočića da ih izgubimo za demokratski front. Ne mislim da budu kod nas u stranci, nego da budu u frontu protiv radikala i socijalista, jer su se tako odavno opredelili. Istraživanja pokazuju da 41 odsto članova DSS-a kaže da bi glasalo za DS ako ne bi moglo da glasa za DSS. I našim članovima (37 odsto) DSS je prvi izbor posle DS. Ne možete zbog uvreda i pogoršanih ličnih odnosa da ignorišete činjenicu da smo mi jedni drugima prvi izbor, da smo bili jedno demokratsko biračko telo koje je ustalo još protiv Titovog nasleđa, potom i protiv Slobodana Miloševića, i radikala i to ne smemo da izgubimo. Verujem da je Srbija demokratski orijentisana, da je sigurno 65 posto biračkog tela Srbije takvo, i mi njima moramo da kažemo dobru pravu reč, a pre svega da im kažemo da ne apstiniraju.