Arhiva

Zeleni ustanak za osvajanje sveta

Rade Maroević | 20. septembar 2023 | 01:00
Zeleni ustanak za osvajanje sveta

PLANOVI ISLAMSKIH EKSTREMISTA DO 2020.

Globalnu budućnost, poslednjih godina, ne predskazuje samo američka Centralna obaveštajna služba (CIA), petparački proroci i raznobojni magovi, koji godinama pune stranice najraznolikijih tabloida, već, ako je verovati zapadnim obaveštajcima, i najstrašnija među terorističkim organizacijama – Al kaida Osame bin Ladena. Prema ambiciozno zamišljenom planu nazvanom “2020”, koji se u zasluge pripisuje drugom čoveku Al kaide – Ajmanu al Zavahiriju – “probuđeni” muslimani će u narednih petnaestak godina podići sveopšti ustanak i, na kraju, zabeležiti veličanstvenu pobedu nad ostatkom sveta, odnosno “nevernicima”.

Mada se Zavahirijev plan radije podvodi pod “naučnu fantastiku” ili “jeftinu propagandu”, stručnjaci za međunarodni terorizam slažu se, gotovo jednoglasno, da je Al kaida od nastanka sredinom 80-ih do danas, od tajanstvene organizacije sa maglovitim planovima izrasla u globalni pokret sa jasnim ciljem da ostatku sveta nametne islam kao dominantnu veru, a šerijatsko pravo kao osnovu budućeg društva. Istovremeno, ozbiljno se razmatra i pitanje da li i ovako narasla i osnažena organizacija, sa podružnicama u više od 40 država širom sveta i jasnim vezama sa 24 proislamske militantne organizacije, može ozbiljno zapretiti zapadnoj civilizaciji.

MREŽA USPOSTAVLJENA: Kao u nekom od apsurdnih scenarija za filmove o tajnom agentu DŽejmsu Bondu, deo priče o Al kaidinim planovima i odlučnosti Zapada da ga spreči dešava se na Balkanu – ključnom centru za širenje radikalnog islama na Zapad, prema mišljenju jednih, ili poligonu za dokazivanje jednostavnosti zajedničkog života hrišćana i muslimana, ako je verovati onim potonjim. Uprkos jasno izraženom otporu referendumski validne većine muslimana širom Balkana, mreža radikalnih islamista, koji deluju pod maskom raznolikih verskih, obrazovnih ili humanitarnih organizacija, u vreme komplikovanih međunacionalnih i političkih događaja tokom poslednjih petnaestak godina uspostavljena je u Albaniji, zapadnoj Makedoniji, Kosovu, Sandžaku, jugu Srbije i Bosni.

Mada lokalne i zapadne obaveštajne službe tvrde da “u potpunosti kontrolišu” delovanje tih “sumnjivih družina” – dokazana, ili u nekim slučajevima navodna, umešanost nekolicine balkanskih mudžahedina u najveće terorističke napade, uključujući napade na NJujork, Vašington, Madrid i London, dovela je do “pojačane obaveštajne aktivnosti” širom regiona. Takvo delovanje rezultiralo je zabrinjavajućim zaključcima da čitav niz Al kaidi bliskih organizacija Balkan doživljava kao polaznu tačku za širenje uticaja na Zapad, ili pak bazu za pripremanje terorističkih akcija, zbog čega je prethodnih meseci širom Evrope uhapšeno stotinak osoba.

ILI BOMBA ILI NOŽ: Istovremeno, u govorima najglasnijih promotera agresivnog islama, Srbi se svrstavaju u red najozbiljnijih neprijatelja učenja Muhamedovog, rame uz rame sa Amerikancima, Britancima, Francuzima, Jevrejima, Rusima, a poslednjih nedelja i Skandinavcima. Početkom godine, tokom suđenja čuvenom londonskom imamu Abu Hamzi, sudijama je emitovan video-snimak jedne njegove propovedi u kojoj se doslovce navodi: “Ne postoji kap tečnosti koju Alah voli više od krvi Srba, Jevreja ili drugih neprijatelja Alaha.” “Naterajte neprijatelja da krvari – ako to ne možete učiniti atomskom bombom, učinite to kuhinjskim nožem. Ako ne možete hemijskim oružjem, onda to učinite otrovom za pacove.”

Zapadni obaveštajci otkrili su, tokom nekoliko prethodnih godina, u Bosni, Iraku i Bliskom istoku niz dokumenata na osnovu kojih je prilično verodostojno utvrđeno da su lideri Al kaide, sebi svojstvenim arhaičnim jezikom, definisali dvadesetogodišnji plan osvajanja sveta – od terorističkih napada i propagandnih akcija, koji treba da izazovu nepremostiv jaz između islama i ostalih vera, pa sve do stvaranja sveopšteg islamskog pokreta, pred kojim bi ostatak planete jednostavno poklekao.

OTREŽNJUJUĆI DOKUMENT: Oktobra prošle godine CIA se dočepala 13 stranica prepiske između Al Zavahirija i komandanta Al kaide za Irak Abu Musaba al Zarkavija, koje, prema rečima američkih zvaničnika, predstavljaju “otrežnjujući dokument” o strategiji te misteriozne organizacije u Iraku, ali i planovima da se radikalni islam proširi širom sveta. Prema Al Zavahiriju, u Iraku se vodi “odlučna bitka za opstanak islama”, dok buduće akcije predviđaju uspostavljanje islamske države na što većoj teritoriji te države, te postepeno širenje na druge zemlje – Liban, Siriju i Egipat.

Ipak, da se situacija baš i ne razvija blistavo za Al kaidu, pokazuje i Al Zavahirijev zahtev da mu se pruže informacije o stanju u Iraku, a ako je to moguće, i finansijska podrška. Uzgred, drugi čovek Al kaide ukorio je mlađeg saborca zbog negativnih posledica javnog prikazivanja odsecanja glava osobama kidnapovanim u Iraku. “To nam nije potrebno. Umesto toga koristite metke”, navodi se u Al Zavahirijevom pismu i, istovremeno, skreće pažnja da i bombaški napadi protiv većinskih šiita, suštinski, šalju zbunjujuću poruku muslimanima širom sveta.

Obimna dokumentacija, koja prema rečima zapadnih obaveštajaca obuhvata čitavih 10 000 stranica raznog materijala, svedena je, radi lakšeg razumevanja ambicioznih planova Al kaide, u nekoliko ključnih faza.

PRVA FAZA – “BUĐENJE”: Prva faza tog plana, kojom je obuhvaćen period od 2000. do 2003. godine odnosila se na “buđenje” muslimana širom sveta, što je, suštinski, i uspelo jer je Al kaida, napadima na NJujork i Vašington septembra 2001. godine, pokrenula niz napada na islamske države – Avganistan i Irak – i dovela do rasta animoziteta među pristalicama dveju religija. Istovremeno, otvaranjem ratišta u te dve države, Amerikanci i Britanci postali su dostupnije mete islamskim ratnicima, čime su i poruke Al kaide postale dostupnije javnosti. Prema tvrdnjama zapadnih obaveštajnih službi, ta početna faza ekspanzije radikalnog islama okončana je padom Bagdada 2003. godine.

DRUGA FAZA – “OTVARANJE OČIJU”: Druga faza ili “otvaranje očiju” obuhvata period do 2006. godine, pri čemu Al kaida najveće nade polaže u dalji rast animoziteta između hrišćana i muslimana. Ove druge svakako treba uveriti u postojanje sveopšte zavere Zapada protiv njih, ali i najosnovnijih vrednosti na kojima se zasniva muslimanska tradicija. Objašnjavajući podudarnost između planova Al kaide i stvarnih događaja, zapadni obaveštajci upozoravaju na opasnost da radikalni islamisti u svoju korist “izvrnu” postojeće probleme, poput kontroverznih karikatura u danskim novinama, koje su sa zakašnjenjem od čitava četiri meseca izazvale neočekivano nasilne demonstracije na tri kontinenta, i, ponovo, produbile jaz između Istoka i Zapada.

Prethodno, navode analitičari, na sličan način “zloupotrebljeni” su socijalni nemiri u Francuskoj i utapanje troje albanske dece na Kosovu, pri čemu je već postojećim žarištima, poput Iraka i Avganistana, ili Čečenije, data sasvim nova dimenzija, te se, prema tumačenjima fundamentalista, te teritorije suštinski pretvaraju u prvu liniju odbrane islamske tradicije i kulture.

Uporedo sa takvim akcijama, posle skoro dvogodišnje pauze, talibani pokušavaju da uspostave kontrolu u Avganistanu, uprkos značajnom prisustvu zapadnih trupa. Ne malu zabrinutost izaziva i pobeda Hamasa na nedavno održanim izborima na palestinskim teritorijama, pre svega zbog činjenice da su SAD i zapadnoevropske države svojevremeno bez velikog dvoumljenja proglasile tu organizaciju terorističkom, što će teško doprineti budućem pozitivnom razvoju situacije u Palestini.

Balkanska veza

Napad na “meki trbuh Evrope”

Al kaidin ambiciozni plan za uspostavljanje široke svetske dominacije obuhvata i delove Balkana, kao jedan od potencijalno značajnih centara za širenje uticaja radikalnog islama na Zapadnu Evropu. Uloga balkanskih veza, kako napominju zapadni izvori, suštinski nalikuje na strategiju koju je krajem Drugog svetskog rata, u cilju uništavanja nacističke Nemačke, osmislio britanski premijer Vinston Čerčil.

“Na osnovu dosadašnjeg delovanja islamskih ekstremista može se zaključiti da je njihova želja da uspostave snažno uporište u ’mekom trbuhu Evrope’, odakle bi, teoretski, ciljevi u Evropi bili lakše dostupni”, rekao je za NIN jedan zapadni obaveštajac.

Uzimajući u obzir pro-

evropsko opredeljenje velike većine muslimana na Balkanu, kao i dobre odnose te verske grupe sa SAD i državama-članicama Evropske unije izgrađene tokom decenije sukoba koji su pratili raspad bivše Jugoslavije, jasno je da će Zapad insistirati na podršci prodemokratskim snagama u delovima regiona u kojima muslimani čine većinsko stanovništvo, poput Albanije, Kosova, Bosne, ali i u muslimanskim enklavama u zapadnoj Makedoniji, na jugu Srbije i Sandžaku.

Nasuprot tome, cilj ekstremista je gušenje sekularnih institucija i uspostavljanje islamskih država na Balkanu, što je i jedan od ključnih razloga dugogodišnjeg zapadnog vojnog prisustva u regionu. Uprkos komplikovanim odnosima koji vladaju širom Balkana, zapadne obaveštajne službe su poslednjih godina identifikovale čitav niz humanitarnih, verskih organizacija, ali i pojedinaca za koje se sumnja da su pružale podršku akcijama terorista u SAD, Evropi i Srednjem istoku.

Istovremeno, pokušaj Zapada da devalvira uticaj koji su islamski ekstremisti izgradili tokom rata u Bosni, kako se čini, nije dao željene rezultate, te je ta država vremenom postala utočište čitavom nizu mutnih likova koji direktno učestvuju u akcijama ili povremeno koketiraju sa Al kaidom. Istrage koje su pratile bombaške napade na London i Madrid, kao i čitav niz akcija koje su zapadne obaveštajne službe u međuvremenu osujetile, pokazale su da se širom zapadne Evrope stvaraju ćelije terorističkih organizacija čiji koreni počivaju upravo u Bosni.

Zabrinutost Zapada, takođe, izazvala je i nekolicina bombaša-samoubica u Iraku, za koje je kasnije utvrđeno da su posedovali bosanske pasoše, ali i jasna upozorenja da se na Balkanu vrši obuka mudžahedina, ne obavezno iz redova lokalnog stanovništva, za ratove u Avganistanu, Iraku i Čečeniji.

Smatra se da jedan od najvećih problema “produženog” prisustva mudžahedina na Balkanu predstavlja i činjenica da se velika većina od njih nekoliko stotina jednostavno ne mogu vratiti u svoje zemlje.

U takvom razvoju situacije, mreže koje su islamski borci uspostavili tokom sukoba u Bosni i na Kosovu jednostavno su se “rasule” po Evropi, ali i Kanadi i SAD.
Al Zavahiri je za centar te druge faze ekspanzije islama odabrao Irak, kako objašnjavaju zapadni analitičari, pre svega zbog činjenice da su SAD najmanju međunarodnu podršku dobile upravo za tu akciju. U tom svetlu treba posmatrati i napade na London i Madrid, jer je Al kaida i u prošlosti pokušavala da izoluje Ameriku od tradicionalnih saveznika.

TREĆA FAZA – “UZDIZANJE”: Već sledeće godine, prema dokumentima kojih su se dokopali zapadni obaveštajci, treba da počne treća faza razvoja Al kaide, ili “uzdizanje”, tokom koje bi gro aktivnosti te organizacije trebalo da bude usmereno na Siriju, Tursku, Jordan i Izrael. Rast tenzija u čitavom nizu muslimanskih država, objašnjavaju stručnjaci, neminovno bi doveo do novog talasa iseljavanja, što bi za Al kaidu predstavljalo gotovo idealan način za infiltriranje na Zapad.

Stručnjaci, takođe, smatraju da radikalni islamisti planiraju da intenzivnijim napadima na Izrael oslabe poziciju Zapada na Bliskom istoku i, istovremeno, izbore se za dobijanje neke vrste međunarodnog priznanja. Uloga Sirije, u takvom kontekstu, odnosila bi se na zaoštravanje odnosa između Damaska i ostatka sveta zbog istrage o ubistvu libanskog premijera Rafika Haririja. Interes Sirije, suštinski, objašnjava se pokušajem da se pridobije islamsko javno mnjenje protiv najave Zapada da će protiv nekoliko tamošnjih zvaničnika biti podignute ozbiljne optužnice zbog umešanosti u atentat na Haririja.

U samom Libanu jasna su upozorenja da bi bilo kakvo mešanje u kontrolu koju nad tom državom imaju Iran i Sirija značilo ništa drugo nego dodatnu nevolju.

ČETVRTA FAZA – NAPAD NA NEVERNE REŽIME: U narednoj fazi, odnosno tokom 2010. godine, planirano je da se Al kaida agresivnije umeša u razvoj unutrašnjopolitičkih događaja u nizu arapskih država, čije vlade u većoj ili manjoj meri sarađuju sa Zapadom, dok bi vojne akcije bile prvenstveno usmerene na izvore nafte. Iako Bin Ladenovi istomišljenici već godinama pokušavaju da uzdrmaju režime u Saudijskoj Arabiji i drugim muslimanskim državama koje pokušavaju da balansiraju između rastućeg talasa radikalnog islama i neophodnosti saradnje sa Zapadom, upozorenja iz zaplenjenih dokumenta se, kako se čini, najozbiljnije shvataju i u SAD. Američki predsednik DŽordž Buš je tokom nedavnog obraćanja naciji najavio značajan napredak u razvoju i upotrebi sintetičkih goriva u narednih šest godina, kako bi se u što većoj meri umanjila zavisnost od nafte, koja, kako je rekao, potiče iz nekih nestabilnih država.

Istovremeno, Al kaida najavljuje početak sveopšteg sajber rata protiv Amerike.

PETA FAZA – KALIFAT PRE OPŠTEG KONFLIKTA: Naredna, peta faza, obuhvatala bi period između 2013. i 2016. godine, pri čemu Al kaida hipotetički pretpostavlja mogućnost uspostavljanja ozbiljne islamske države, ili Kalifata, kako se ta tvorevina naziva u pismima dvojice vođa terorista.

Pretpostavlja se da bi do tada uticaj Izraela i Zapada već bio sveden na meru da takva ideja ne bi naišla na kakav značajniji otpor, a novostvorena država bila bi u stanju da ostatku sveta nametne islam kao dominantnu veru. Sledeća faza “potpune konfrontacije” podrazumeva sveopšti konflikt između ujedinjenih muslimana i nevernika, nakon čega bi 1,5 milijarda muslimana do 2020. godine zavladala svetom.

“Plan Al kaide, te događaji širom Bliskog i Srednjeg istoka, koji u poslednje vreme prate njene aktivnosti, neminovno vode rastu stope nasilja i produbljivanju jaza između hrišćana i muslimana. Jezik koji se upotrebljava u komunikaciji izmeću dve grupacije sve je oštriji i razvoj događaja je, u najmanju ruku, zabrinjavajući. Jasno je da pretnje ekstremista shvatamo veoma ozbiljno”, izjavio je, tim povodom, za NIN pripadnik jedne zapadne obaveštajne službe na ovim prostorima.