Arhiva

U evropskom društvu

Tomica Milosavljević | 20. septembar 2023 | 01:00
Kada je osnovana 1948. godine, konstitutivnom skupštinom Svetske zdravstvene organizacije – SZO (World Health Organization – WHO) predsedavao je Andrija Štampar – ekspert ove organizacije, učenik dr Milana Jovanovića Batuta i savetnik kralja Aleksandra I Karađorđevića za pitanja zdravlja i zdravstvene zaštite. Ova specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija se, inače, bavi unapređenjem i očuvanjem zdravlja ljudi u svetu. Te 1948. usvojeno je i u Ustav SZO-a upisano “da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti”. Ovo je i danas deo opšte i zdravstvene kulture svakog zdravstvenog radnika koji nastoji da očuva i unapredi zdravlje stanovnika za koje je odgovoran. Sedište SZO-a je u Ženevi, kao i većine specijalizovanih agencija UN, gde se svake godine u maju održava Generalna skupština SZO-a. Rad SZO-a se odvija u šest regionalnih komiteta koji pokrivaju ceo svet. Srbija pripada Evropskom regionalnom komitetu sa još 52 članice (ukupno 53 zemlje). Evropski regionalni komitet se sastaje svake godine, uobičajeno u septembru. Ove godine je sastanak održan u Beogradu od 17. do 20. septembra. Prvi put u istoriji Regionalnog biroa SZO-a za Evropu, redovni godišnji sastanak je održan u Srbiji, što za našu zemlju predstavlja veliku čast. Sastanku su prisustvovale delegacije svih zemalja članica predvođene ministrima ili državnim sekretarima za zdravlje, pa je tako u Beogradu razgovarano i dogovarano na najvišem nivou o najvažnijim pitanjima zaštite zdravlja stanovnika evropskog kontinenta. Bilo je i drugačijih tonova. Tako je dr Danzon, regionalni direktor SZO-a za Evropu, istakao da je naš Dom Narodne skupštine retko lepo mesto. Specijalni gost SZO-a bila je i francuska pevačica Silvi Vartan, poreklom Bugarka, koja se izuzetno angažovala na oslobađanju bugarskih medicinskih sestara iz libijskog zatvora optuženih za namerno inficiranje dece u ovoj zemlji virusom HIV-a. Drugog dana skupu se obratio predsednik Republike Srbije Boris Tadić. Novoizabrani generalni direktor SZO-a dr Margaret Čen govorila je o prioritetima Organizacije. SFRJ je bila jedna od zemalja osnivača SZO-a 1948. Raspadom zemlje prestalo je njeno članstvo u UN i SZO. Od 1992. do 28. novembra 2000. SRJ je bila jedina evropska zemlja koja nije članica SZO-a. U ovom periodu je SZO imao kancelariju za humanitarnu pomoć u Beogradu. Novembra 2000. SRJ postaje punopravni član UN i specijalizovanih agencija, time i SZO. Prvi dvogodišnji ugovor sa SZO-om potpisan je 18. februara 2002. godine, 2004. sledeći, i trenutno je važeći treći dvogodišnji ugovor o saradnji za 2006/2007. godinu. Upravo smo definisali prioritete zemlje za naredni dvogodišnji Ugovor za 2008. i 2009. godinu. Ovaj ugovor svečano je potpisan na sastanku Regionalnog komiteta SZO-a za Evropu u Beogradu. Prioritetima za naredni dvogodišnji period su obuhvaćeni: prevencija masovnih hroničnih nezaraznih bolesti i faktori rizika za njihov nastanak, razvoj i planiranje ljudskih resursa za zdravlje, razvoj zdravstvenog sistema usmeren na nejednakosti u zdravstvenoj zaštiti, stalno unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite, razvoj zdravstvenih informacionih sistema i uvođenje novih modela finansiranja. Na sastanku Regionalnog komiteta SZO-a za Evropu evaluiran je napredak postignut na sprovođenju već usvojenih rezolucija, strategija i akcionih programa. Teme za raspravu su bile: ljudski resursi – planiranje, upravljanje, migracije, strategije razvoja, milenijumski ciljevi razvoja u evropskom regionu – zdravstveni sistemi i posebno zdravlje majki i dece sa prezentacijom pouka iz dosadašnjih programa i aktivnosti; Evropski akcioni plan za hranu i ishranu i implementacija zaključaka Ministarske konferencije o gojaznosti, održane u Istanbulu novembra 2006. godine. Takođe su razmatrana i pitanja sa prethodnih sesija: godišnji izveštaj Evropskog komiteta za životnu sredinu i zdravlje, implementacija aktivnosti na jačanju zdravstvenih sistema i organizacija ministarske konferencije o zdravstvenim sistemima u Estoniji naredne godine, o evropskim strategijama za prevenciju i kontrolu masovnih nezaraznih bolesti i ažuriranje aktivnosti koje se odnose na zdravstvenu bezbednost – posebno akcioni planovi za pandemiju gripa i druge pretnje po zdravlje ljudi.U okviru tehničkih brifinga koje organizuje Sekretarijat, razgovaralo se o mogućnostima da se više čuje glas građana o javnom zdravlju, Protokolu o vodi i zdravlju i međunarodnoj zdravstvenoj regulativi koja je lansirana juna meseca ove godine. Za nas je izuzetno važno da je naša zemlja na ovom prestižnom skupu predstavila svoje aktivnosti na očuvanju i unapređenju zdravlja stanovništva i reformi zdravstvenih sistema. Počinje završni dan konferencije. Predsedavam sednicom na kojoj se usvajaju rezolucije, na kojoj delegacije uvek mogu da intervenišu svojim predlozima, ali se ne otvara debata. Nije lako voditi skup sa 53 delegacije, od kojih mnoge žele da baš njihove formulacije budu uvršćene u završni tekst. Međutim, uz podršku dr Danzona i dr Menabde, zajedno sa Dejvidom Harperom i Anemik Bolhuis, uspevamo da bezbedno dovedemo brod Regionalnog komiteta Svetske zdravstvene organizacije za Evropu u sigurnu beogradsku luku. Dogovaramo se da sledeće zasedanje bude održano u Tbilisiju – Gruzija. Koristim priliku da kao predsedavajući zahvalim u ime svih zemalja-članica dr Gudjonu Magnusonu, jednom od direktora za zdravstvene programe, koji odlazi u penziju. (Atmosfera je dirljiva, aplauz.)Potom koristim čekić čiji udarac oglašava da je zasedanje završeno. Sledi završna konferencija za novinare, onda prvi sastanak novog saziva Stalnog komiteta SZO Evro – izabrana su nova tri člana, na period od tri godine – predstavnici Slovačke, Švajcarske, Makedonije. Čestitam kolegi Vladimiru Lazareviću, zameniku ministra zdravlja Makedonije na izboru (2007-2010), sa željom da predstavlja i region jugoistočne Evrope posle mog odlaska iz Stalnog komiteta 2008. godine. Opšta ocena je da je 57. zasedanje Regionalnog komiteta Svetske zdravstvene organizacije za Evropu bilo veoma uspešno. (Autor je ministar zdravlja Srbije, član Stalnog komiteta Svetske zdravstvene organizacije za Evropu (2005-2008) i predsednik 57. zasedanja Regionalnog komiteta SZO-a za Evropu)