Arhiva

Saša

Dragan Velikić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 13. april 2017 | 00:52
Jedna od zamerki upućivanih Saši Jankoviću tokom predsedničke kampanje bila je da mu nedostaje političko iskustvo. Ne samo njemu, već i javnim ličnostima koje su ga podržale. Međutim, desilo se, eto, da je Saša Janković, takav kakav jeste, bez političkog iskustva, osvojio više od 16 odsto glasova birača, i pozicionirao se kao najozbiljnija ličnost opozicije. Čini mi se da su za njega glasali najviše baš oni građani kojima je muka od isprofanisanih stranaka i potrošenih političara. Prvi put se pojavio izborni slogan koji promoviše pristojnost – taj zaboravljeni pojam iz političkog života Srbije. Šta znači danas i ovde političko iskustvo? Tokom poslednje tri decenije u Srbiji se s razlogom uvrežilo mišljenje da je političar po difoltu lopov i kriminalac, i da je veština političkog iskustva kako izbeći zatvor. I u pravim demokratijama ima afera i lopovluka, ali to nije uslov za bavljenje politikom, kao što je to slučaj u Srbiji. Jer, ukoliko se ne pripada bratstvu po mrlji, dakle, ukoliko se ne poseduje jak ucenjivački potencijal (vidi pod: Dačić, Ivica), ne može se biti u igri. U Srbiji ministar može biti i plaćeni ubica. Najbolja preporuka je bogat dosije. Samo takvi su danas konvertibilna moneta. A to se u potpunosti ostvarilo dolaskom SNS-a na vlast, stranke čiji credo je grabež i pljačka. Moralni otpad prethodne demokratske vlasti našao je uhlebljenje u redovima naprednjaka. I zato ne iznenađuje lista od 650 javnih ličnosti koje su podržale Aleksandra Vučića, sem nekoliko zaista autentičnih umetnika. Međutim, ljudi imaju svoje interese: jedan želi da završi renoviranje pozorišta, drugi da osnuje pozorišnu akademiju, treći da snimi film, četvrti da nekako dobije pozorišnu zgradu. Stalno se pitam kada je bio taj referendum na kojem je izglasano ukidanje moralnih vrednosti. Desetine hiljada mladih na ulicama, međutim, govori da se to nije dogodilo. To je spontani protest. Organizovani su samo provokatori, razbijači protesta. A kako se oni organizuju, najbolje zna Mali Alek. Bogato je njegovo iskustvo iz mladalačkih dana, kada je sa navijačkim čoporima odlazio u Zagreb i Split da se maklja sa bed blu bojsima i torcidom. Ipak, za mene je vest ovih izbora da je Aleksandar Vučić na glasačkom mestu u srpskom konzulatu u San Francisku osvojio samo četiri glasa. Pitam se koliko je zaposlenih u tom diplomatskom predstavništvu? Jadna im majka ako ih je više od četvoro. Dijaspora je ubedljivo stala uz Sašu Jankovića. Nekada je dijaspora glasala za nacionalističku, desnu orijentaciju, za Miloševića ili Šešelja. Ovog puta u većini su izašli mladi i obrazovani građani. One starije generacije su odustale. Za utehu im je da su njihove austrijske, nemačke i švedske penzije izvan dometa Vučićevih prstiju. I još nešto. Iz njihove pameti (a verujte i iz moje!) Aleksandar Vučić je najveći izdajnik Srbije. Jer, izdao je Šešelja, izdao je Miloševića kome je bio u vreme NATO bombardovanja ministar informisanja, da bi postavši premijer uzeo za savetnika Tonija Blera. I tako, srpski poreski obveznici plaćaju čoveka koji je bio najzagriženiji zagovornik bombardovanja Srbije. Pre nešto više od pola veka reditelj Radenko Ostojić snimio je film Saša, na čije su projekcije generacije i generacije đaka u SFRJ kolektivno vođene. Film je bio o hrabrom ilegalcu Saši, koji se za vreme okupacije bori protiv nacista, ostavljajući svoj potpis posle svake akcije. Trojica gimnazijalaca ga pronalaze ranjenog, neguju ga i skrivaju na tavanu. Nastavljaju njegovu borbu, i sada oni posle svake akcije ostavljaju potpis – Saša. Taj film je, za razliku od ostalih ratnih na koje se moralo ići sa školom, bio istinski omiljen među mladima. Imao je status kultnog filma. Studenti su u pravu, rekao je drug Tito pre tačno pola veka, i tim rečima okončao studentsku pobunu. Ovi danas neće kozaračkim kolom proslavljati Pirovu pobedu. Da nije možda rano za selidbu Malog Aleka u Palatu Federacije? Stalno se pitam kada je bio referendum na kojem su ukinute moralne vrednosti. Desetine hiljada mladih na ulicama, međutim, govori da se to nije dogodilo. To je spontani protest. Organizovani su samo provokatori, razbijači protesta. A kako se oni organizuju, najbolje zna Mali Alek