Arhiva

Legalizovanje nasilja

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 21. jun 2017 | 18:47
Nakon 14 meseci od rušenja u Samali i noći kada se policija stavila u službu vlasti na štetu sopstvenog naroda, iz MUP-a je stigao novi šamar za građane koji još uvek veruju u bajku o „narodnoj policiji“. Uobličen je u dokument koji bi trebalo da predstavlja dobru vest po pravnu državu, jer eto, konačno su našli za shodno da skupe podatke koje je od njih tražilo tužilaštvo, ali je poslat uz saopštenje od kog se podiže kosa na glavi svakom ko se nadao da diktatura još uvek nije ozvaničena. Onog trenutka kada je MUP saopštio da je „policije dostavila Višem javnom tužilaštvu u Beogradu izveštaj povodom svih zahteva tog tužilaštva u vezi s rušenjem nelegalnih objekata u Hercegovačkoj ulici“, a na takvu retoriku nije reagovao nijedan pravosudni organ, vladavina prava je ukinuta. Jer, policija nije organ zadužen da utvrđuje da li su neki objekti legalni ili nisu, naročito u ovom slučaju nije angažovana na tom zadatku, a ponajmanje je zadužena da poput papagaja ponavlja slobodna tumačenja doskorašnjeg premijera i sadašnjeg predsednika koji se zakleo na Miroslavljevom jevanđelju. To što je Vučić sebi dozvolio da plasira a zatim unedogled ponavlja „srušene su tri nelegalne barake“ i što su njegove pre svega stranačke kolege a ne državni funkcioneri (Nebojša Stefanović i Siniša Mali) prihvatili da sudeluju u toj neistini jeste nešto što se može posmatrati i kao kolektivno zaluđivanje. Malo preterano zaluđivanje, smatrao je građanin Dragan Marić koji je upravo zbog toga pokrenuo tužbu pred Višim sudom u Beogradu protiv Republike Srbije, odnosno ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića i gradonačelnika Siniše Malog zbog, kako navodi, „laži da su objekti srušeni u Savamali bili nelegalni“. Presuda se očekuje u narednih mesec dana. Ali, kada policija i to, pored nekoliko sudskih sporova koji se vode u vezi sa legalnošću srušenih objekata, ali i uz materijalne dokaze da ih je bar nekoliko bilo legalno, kao organ sile plasira neistinu u ime vlasti, onda se situacija bitno menja i onda se sistem u kom živimo nikako ne može nazvati demokratskim. Da može, pitanje ne bi bilo da li su rušeni nelegalni objekti već da li je rušenje bilo nelegalno i da li je tokom njega počinjeno bilo koje krivično delo zbog kog bi predistražni tužilački postupak konačno mogao da pređe u istražni (potrebno je samo da se zna da je počinjeno krivično delo, a ne ko ga je počinio). Ali, tužilaštvo očigledno nije verovalo ni sopstvenim očima ni nadzornim kamerama već je čekalo izveštaj od MUP-a da bi se odredilo po tom pitanju. U nadi da će dobiti - šta? Izveštaj koji bi mogao da ih uveri da u Hercegovačkoj nije počinjeno nijedno krivično delo, da svi objekti i dalje stoje na svom mestu, da nijedan građanin nije maltretiran, da policija nije reagovala jer nije ni imala na šta da reaguje i da je sve bilo samo medijska patka? Iako ne znamo šta piše u dokumentu MUP-a, očigledno se nije otišlo baš toliko daleko imajući u vidu da je pomenuta reč „rušenje“ kao nešto što se dogodilo. Toliki „ustupak“ policije u aferi Savamala uglavnom je doveden u vezu sa činjenicom da je izveštaj poslat baš u vreme kada je Evropski parlament usvojio rezoluciju o Srbiji u kojoj se vlast poziva da „rešava slučajeve preteranog korišćenja policijske sile prema građanima i uzimaju se na znanje, sa zabrinutošću, sporni događaji u beogradskoj četvrti Savamala, kada je reč posebno o rušenju privatne imovine, i traži se da to brzo bude rasvetljeno uz puno učešće sudskih vlasti u istrazi s ciljem da se počinioci privedu pravdi“. Na to je upozorila i inicijativa „Ne da(vi)mo Beograd“ rečima da se radi samo o „manevru da se umire institucije EU posle 14 meseci“, a izvestilac za Srbiju i predsednik Spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta Dejvid Mekalister je donekle potvrdio da je manevar manje-više uspeo. Iako je naglasio da se nada „da će istraga uskoro doneti rezultate“ i da je potrebno „učiniti više“ da bi se garantovala vladavina prava u Srbiji i da to „uključuje reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije“, ipak je pohvalio brojne uspehe vlasti u oblasti ekonomije i regionalne saradnje i najavio otvaranje dva nova poglavlja. Iz svega toga bi se moglo zaključiti da izveštaj koji je MUP konačno prosledio i za koji nisu dobili uverenje od tužilaštva da sadrži ono što je traženo, ne predstavlja baš prelomni momenat u istrazi. Posebno imajući u vidu da se bahatost svih državnih organa nastavlja kada je u pitanju projekat Beograd na vodi, što je prošle nedelje potvrdila i kompanija Nelt saopštenjem da su bespravno porušeni njeni objekti u četvrti Savamala u centru Beograda. S obzirom na to da Nelt nije „nelegalna baraka“ već uspešna kompanija koja zapošljava 1.700 ljudi, i te kako upozoravajuće zvuči njihovo objašnjenje kako je do toga došlo. „Postupak oduzimanja naše imovine, iako formalno pravno sproveden kao postupak eksproprijacije, faktički je postupak konfiskacije, s obzirom na to da je privatna imovina oduzeta bez naknade, u ime i za račun drugog pravnog lica pod formom javnog interesa... Rešenje o eksproprijaciji imovine Nelta doneto je kasnije, u vreme kada je Republika Srbija bila manjinski vlasnik preduzeća Beograd na vodi sa 32 odsto udela”, kaže se u saopštenju i dodaje da se u tom trenutku više ne radi o javnom interesu već isključivo o privatnom interesu firme BWCI iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. „To nije nikakva konfiskacija, već čista eksproprijacija. Ceo proces vezan za rušenje je potpuno zakonit. Ne postoji nijedna mrvica koja je nezakonita“, bila je izričita ministarka Zorana Mihajlović dok nam je demonstrirala kako se zakoni tumače u ovoj zemlji. Zbog toga ne bi trebalo ni da nas čudi kada tako nešto radi MUP i kada sebi dozvoljava da pokaže razumevanje za nezakonito rušenje „nelegalnih objekata“ koji nisu vikendica Tomislava Nikolića. Ali, ako na trenutak zanemarimo tragičnu demonstraciju sile od strane vlasti i policije, iza svega ostaje nekoliko komičnih elemenata. Za najupečatljiviji se postarao gradonačelnik Beograda Siniša Mali. „Radujem se tom izveštaju, i kada bude bio dostupan javnosti, kad se bude videlo šta se i kako tamo desilo, nadam se, ako mene nema tamo, da će mi se neko od vas izviniti zbog svega što sam prošao proteklih godinu dana“, rekao je novinarima dodajući da ne zna šta tamo piše jer nije „ni tužilaštvo ni policija“. Međutim, na konkretno pitanje da li je ili nije bio u nekoj vezi sa Savamalom, zatražio je da ga ne stavljaju u neprijatnu situaciju i da se prepusti nadležnima da odrade svoj posao. S obzirom na to da je apsolutno nemoguće da Siniša Mali ne zna šta je ili nije uradio u vezi sa Savamalom, onda njegov odgovor možemo da shvatimo samo na jedan način: bilo bi glupo da vam kažem kako nisam rušio a ispostavi se da u izveštaju piše drugačije, ali bi bilo zbilja nezgodno po mene da vam priznam da jesam, a u izveštaju to ne piše jer su zataškali prijatelji. Dakle, ostaje nam da sačekamo obelodanjivanje izveštaja i bar neki potez tužilaštva, pa ćemo znati da li da se izvinjavamo Siniši Malom. A valjda je i to nešto, ne moramo baš sve da znamo i ne mora ova država da nas obaveštava o detaljima kao što su ko je rušio u Savamali, a ko je naredio suspenziju pravne države.