Arhiva

Nejaki Alek u Zemlji Iza Ogledala

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 21. januar 2015 | 21:31
Nejaki Alek u Zemlji Iza Ogledala

Foto Jelena Vučetić

Sa svom političkom podrškom, polovinom glasova na republičkim izborima i čak dve trećine na indikativnim lokalnim u Mionici, osvojenim uz podršku huliganske brigade, sa apsolutnom većinom u Skupštini i sa totalnom kontrolom medija - od dnevnih novina koje mu posvećuju 877 naslovnih strana tokom prošle godine, više nego što su zajedno imali Dačić, Nikolić, Đoković i Ceca, od kojih je samo šest negativnih, preko ritualnih TV zaklinjanja njegovih satrapa u značaj, mudrost i veličinu vođe, do ličnog polivanja televizijske publike svakodnevnim izjavama i intervjuima - Aleksandar Vučić ni približno nema političku moć kao što izgleda.

Policija očigledno nije pod kontrolom Vučića i njegove vlade ni smenjivanja svih njenih šefova, osim samog direktora Veljovića, za kog je i sam priznao da ne može da ga smeni, nije zaustavilo unutrašnje sukobe, podmetanja i klanovsku borbu sa mafijaškom pozadinom, što se videlo po tabloidnim aferama nabujalim posle najave ministra Stefanovića da će zbog nerazjašnjavanja atentata na Milana Beka posmenjivati glavne policajce po Beogradu. Vlada ne kontroliše ni prosvetu, vidi se po razmerama i trajanju štrajka po školama, ni pravosuđe - dozvolila je četvoromesečnu blokadu sistema, a izgleda da je očekuje i štrajk u zdravstvu. Obračun sa korupcijom sa jedne strane označen je debaklom slučaja Mišković, a sa druge korupcionaškim aferama nove vlasti, kojih je toliko da uspevaju da se probiju kroz medijsku blokadu. Na sve to, Vučić čak ni sopstvenu stranku ne kontroliše, nego svako malo ima unutrašnje trzavice koje pokušava da reši vanrednim sednicama stranačkih organa, posle kojih nervozno apeluje na jedinstvo i upozorava na neprihvatljive lične ambicije najbližih saradnika, sve sa likom Tomislava Nikolića koji se onako prevejano smeška sa postera iza njegovih leđa.

Takvo sveopšte rasulo, sa svakodnevnim skandalima demonstracije gluposti, nekompetentnosti i primitivizma malo-malo pa se sazna da je ovaj direktor doma kulture završio samo osnovnu školu, i to sa pedesetak godina, da se ona visoka službenica javnog preduzeća pohvalila u biografiji da je bivša devojka nekog opskurnog pevača, da je vlasnik pečenjare direktor trećeg javnog preduzeća, poštanska službenica da vodi Kulturni centar Beograda, da ovaj i onaj predsednik, ministar, funkcioner ima lažnu diplomu ili doktorat upotpunjeno je smanjivanjem plata i penzija, koje se opravdavaju kao neophodne mere, ali se neophodne mere ne preduzimaju kada je u pitanju interes nomenklature, pa se nastavljaju subvencije javnim preduzećima, stranačko zapošljavanje i nekontrolisano zaduživanje, što sve zajedno, uz još mnogo toga, daje recesiju, jednu od najvećih na svetu.

Uzrok takvog društvenog, političkog, ekonomskog, socijalnog, kulturnog i civilizacijskog sunovrata ne može biti, kako se to često čuje, samo u nesposobnim i nekompetentnim ljudima na koje je Vučić upućen. Uzrok mora biti daleko ozbiljniji činjenica da u stvari ni ne postoji nikakva politika, i nikakva vrednost, nikakva ideja, niti princip iza politike koja se vodi. I Rusija i Evropa i Kina i Arapi i Kosovo i Brisel znači ništa od toga. I šovinizam i građansko i totalitarno i demokratsko i zatvoreno i slobodno i tržišno i ekonomski dirigovano znači ništa od toga A bez temelja, bez fundusa, supstance, sadržaja, ne može se nikud ni ići, ni stići, niti je moguće upravljati bilo čime na putu do nigde.

Zato Vučić radi jedino preostalo kontroliše one koje može, jer su mu sami to dopustili medije. Groteskna slika koju Srbija o sebi vidi u iskrivljenom medijskom odrazu jedina je vlast, jedina moć kojom Nejaki Vođa raspolaže. Zato mu je ona toliko važna, zato zbog jednog teksta na jednom portalu malog uticaja rizikuje da uništi odnos sa EU, zato se samosažaljeva i na najmanju kritiku, zato gubi nerve na obična pitanja. I zato će Srbija biti naopaka baš kao i svet u Alisi u Zemlji Iza Ogledala, dokle god to ogledalo, koje je već tako čvrsto da ne treba očekivati da se može razbiti, ne postane toliko isprljano i mutno da se u njemu baš ništa neće videti.